Rabin Olesker je održao seminar u Bostonu. Tokom pauze, jedan od učesnika, Jevrej u ranim 50-im, prišao mu je i zatražio termin. Dogovorili su se za večeru i otišli u kineski restoran. Na putu do tamo, čovjek je pokrenuo tu temu. On i njegova supruga su se prilično kasno vjenčali i, hvala Bogu, imali su djecu. Djeca su sada školskog uzrasta. „Rabine, želim da se moja djeca snažno poistovjećuju s vjerom i da se udaju za partnera koji vjeruje. Znam koliki je rizik prilagođavanja kada svoju djecu šaljemo u javnu školu – da ne spominjemo problem droge i nasilja. Ali kako da ih pošaljem u ješivu ili jevrejsku cjelodnevnu školu ako se uveče vrate kući u nereligiozni dom? Moramo li moja žena i ja sada postati religiozni zbog naše djece?

Rabin Olesker se nasmijao i čovjek ga je upitao: „Zašto se smiješ na moje pitanje?“ Rabin Olesker je odgovorio: „Zato što već znaš odgovor na pitanje. Ali ti se ona ne sviđa. Sada želiš da ti kažem ono što već znaš. Tada će vam smetati moj odgovor i osjećat ćete se dobro ako ga ne slijedite. U stvari, već znate da je to tačno. “Kako to znaš?” upitao je čovjek. „Jednostavno“, odgovorio je rabin Olesker, „da ovo pitanje postavljate jednom ortodoksnom rabinu.“ Čovek se nasmejao i rekao: „Možda ste u pravu, ali bih ipak voleo da čujem vaše mišljenje o tome.“

„Pa“, rekao je rabin Olesker, „roditelji svojoj djeci duguju tri stvari: primjer, primjer i opet primjer. Ako vam je važno da su vaša djeca dio jevrejske budućnosti, onda nema boljeg načina nego da ih pošaljete u cjelodnevnu školu i da dosljedno žive svoju vjeru kod kuće." Čovjek je odgovorio: "Ali jeste tako teško. Nikada se ne mogu promijeniti." Rabin Olesker, koji je došao iz nepraktikantnog doma, odgovorio je: "Vidi, niko nije napravio više promjena od mene. Ako ja to mogu, onda možeš i ti!" Čovjek je uzvratio: "Lako je tebi. Veoma su prilagodljivi. Ali prestar sam da bih se promenio."
Razgovor se nastavio besciljno još nekoliko minuta, a onda su promijenili temu. Nakon deserta, konobar je donio dva kolačića sreće. Rabin Olesker je otvorio svoj i počeo se smijati. “Zašto se smiješ?” upitao je njegov saputnik. „Pročitajte šta je na mojoj belešci“, rekao je i pružio je čoveku. Pisalo je: „Vi ste veoma prilagodljiva osoba.“ Čovek se pridružio njegovom smehu, a zatim je pomislio: „Šta mislite da kaže moja beleška?“ Slomio je svoj keks i pročitao poruku. Odjednom je problijedio i počeo da drhti.

"Šta se događa?" upitao je rabin Olesker. “To je bilješka iz kolačića.” Rabin Olesker ju je uzeo i pročitao: “Nikad nisi prestar da se promijeniš.”

Danas taj čovjek redovno ide u sinagogu. On i njegova porodica stalno napreduju u svojoj odanosti B-gu*, a njegova djeca pohađaju vjerske škole.

Kraj: Shabbat Shalom Newsletter, 737, 1. juli 2017, 7 Tammuz 5777
Izdavač: World Jewish Adventist Friendship Center

*Njemački Jevreji imaju običaj da ne pišu samoglasnik u riječi G'tt ili H'RR, već ga pišu adonai ili Hashem citati. Za njih je ovo izraz poštovanja god.

Preporučeni link: https://wjafc.globalmissioncenters.org/

---