Godine 1865, Elen Vajt je pozvala na reformu odijevanja među svojim kolegama adventistima.

Za dame svog vremena, nezgrapne, teške suknje sa karikama bile su red dana¹, vlak haljine do poda² i stežući, neudobni korzeti³ Moda.

Reforma odijevanja aktivistica za ženska prava

Počevši od 1851. godine, formirao se mali pokret protiv ove mode, koji je bio zasnovan na turskoj ženskoj modi, u kojoj su se dugačke pantalone nosile ispod nešto kraće haljine.⁴. Ova odjeća je jednostavno bila udobnija, zdravija i praktičnija.

Tokom godina, ove haljine (koje se nazivaju i blumers ili američki kostim) postajale su sve kraće, dosezale su samo do koljena, ako su uopće bile.⁵

Stoga, uprkos dugim pantalonama koje su išle uz njih, opća populacija ih je smatrala ili nepristojnim ili sprdnjom. Samo manjina žena nosila je ovaj stil, uključujući one koje su svjesne zdravlja, ali i feministkinje i spiritualistkinje.⁶

Diferenciran pristup

Elen Vajt je prepoznala dobar razlog za reformu odijevanja. Tako se i ona pridružila malom zboru koji je osuđivao nezdravu mejnstrim modu: bila je preteška⁷, preusko⁸, predugo⁹, preskupo¹⁰, previše pretenciozan¹¹, povezano sa visokim rizikom od nesreća¹² i - slušaj i čudi se: nedostajale su joj duge pantalone¹³, koji su neophodni za dobar protok periferne krvi – a samim tim i za opšte zdravlje¹⁴.

Zato je Elen Vajt snažno preporučila da žene nose pantalone, a iz estetskih razloga treba da budu iste boje i tkanine kao i haljina koja ide uz njih¹⁵. Kao standardnu ​​dužinu adventističkog uzorka, predložila je 23 do 26 inča od poda, što je 10 do 15 inča kraće od uobičajene dužine haljine¹⁶.

Istovremeno je, međutim, prepoznala i nedostatke i opasnosti reforme odjeće. Reformatori odijevanja su se svojom modom toliko udaljili od mainstreama da su ih mnogi ismijavali kao egzotike i ekstremiste¹⁷ bili prezreni. Oblačili su se skoro kao muškarci. To je bilo neodrživo za većinu američkih žena u to vrijeme. Elen Vajt je objasnila da ovaj stil odevanja stoga ne može biti model za uspeh. Umjesto toga, to bi rezultiralo da adventisti imaju manje nego dobar utjecaj u društvu. Više odbijanja bi ih dočekalo.¹⁸

Ona je takođe prepoznala opasnost da bi reforma odeće, ako bi prekršila zapovest iz Ponovljenih zakona 5:22,5, mogla da podstakne zločin¹⁹. Tamo se naziva zločinom kada žene nose mušku odjeću ili obrnuto²⁰.

A danas?

Činjenica da je reformska haljina bila zasnovana na turskoj ženskoj modi jasno pokazuje da se muška i ženska odjeća mogu različito definirati u različitim kulturama ili epohama. Posebno u Mojsijevo vrijeme. Zbog toga se parametri druge kulture ili epohe mogu samo u ograničenoj mjeri prenijeti na vlastitu situaciju. Međutim, ostaje važna jasna vanjska razlika između muškarca i žene kroz cjelokupni izgled odjeće.²¹

Odjeća čini čovjeka, kažu. Ljudi ovo shvataju veoma lično. Standardni adventistički obrazac nije prevladao. Čovjek se prije svega mučio oko pantalona²². Čini se da je to slučaj u Adventističkoj crkvi do danas, ljudi radije nose suknje do koljena ili kraće suknje golih nogu²³ i time ne prepoznaje dva njihova glavna opravdanja za reformu odijevanja: zdravlje i moralnu sigurnost²⁴.

U svakom slučaju, u odnosu na tadašnju modu, Elen Vajt se zalagala za kraće haljine, koje bi iz zdravstvenih i moralnih razloga trebalo kombinovati sa ženskim pantalonama. To je bilo revolucionarno. Osim što je bila odgovorna revolucionarka.

Kako se njihove preporuke mogu primijeniti u današnjem mnogo šarenijem društvu? Kako se žene mogu obući zdravo i sa ukusom, praktično i privlačno? Kako žena može da se pristojno oblači i da bude čedna, tj. da brine za sopstvenu bezbednost, ali sa jasnom posvećenošću sopstvenom polu? Uz sve ovo, kako žena može izbjeći da privuče pažnju svojom odjećom ili da se smije na svojoj strani?

Uz sve ovo, kako žena i dalje može uzeti u obzir Paulov savjet?

„Želim da žene budu suzdržane u svom izgledu, tako što će se oblačiti skromno i ne privlače pažnju na sebe svojom frizurom, zlatom, biserima ili skupom odjećom. Jer žene koje žele da poštuju Boga treba da budu privlačne čineći dobro.” (1. Timoteju 2,9:XNUMX Novi život)

U našem individualističkom društvu svaka žena mora pronaći svoj odgovor na sva ova pitanja. Žena koja se osjeća preplavljena ovim pitanjima može se čvrsto držati obećavajućih, ohrabrujućih riječi Jamesa:

„Ali ako kome od vas nedostaje mudrosti, neka zamoli Boga, koji svakome daje besplatno i bez prijekora; pa će mu biti dato. Ali on traži s vjerom i ne sumnjaj.” (Jakovljeva 1,5.6:XNUMX)

Još jedna riječ za muškarce

U seksualiziranom dobu, u kojem se homoseksualnost također snažno ohrabruje, a mnogi senzualni pogledi iz širokog spektra seksualnih identiteta prate muški spol, muškarci bi također trebali više razmišljati o svojoj odjeći. Koliko se mesa današnja muška odeća razmeće ili blista? Nose li i vjernici muškarci erotsku odjeću, možda čak i nesvjesni toga? Svi ostali principi odijevanja ionako se odnose na muški rod.

U svakom slučaju, važno je dobro pogledati sebe. Nije nam lako vrijeme kada je u pitanju cijelo ovo pitanje. Strpljenje i milosrđe prema našim bližnjima su apsolutno neophodni.

Završne bilješke:

¹ “Suknje sa karikama rastezale su suknje tako da prirodno nisu prijanjale za figuru i grijale tijelo. Noge su se ohladile. Hiljade nevinih žrtava postale su žrtve krinolina.« (Zdravstveni reformator, 1. januara 1877.)
² "duge haljine koje su se praktično koristile za čišćenje trotoara i ulica." (Svjedočanstva 1:458, para.2)
³ “Korzeti, koji su opet popularni za oblikovanje struka, spadaju među najozbiljnije odjevne predmete u ženskoj modi.” (Reformator zdravlja, 1. novembar 1871., paragraf 19)
⁴ EN Robinson, Adventist sedmog dana i reformska haljina, www.whiteestate.org/issues/Dressref.html
⁵ Ibid.
⁶ Ibid.
⁷ »Teške ženske suknje toliko pritišću bokove da su već dovele do raznih bolesti koje nije lako izliječiti jer oboljele nisu svjesne uzroka i krše zakone organizma stežući struk i teške suknje (Prikaz i Herald, 6. februar 1900.)
⁸ Ibid.
⁹ »Duga haljina je prepreka kada hodate po prepunim ulicama. Duge suknje podižu… svakakve prljavštine. U ovom slučaju moda je na žene pričvrstila tkaninu koja služi kao krpe za čišćenje.” (Zdravstveni reformator, 1. aprila 1872.)
¹⁰ “Rekli smo ljudima da u odijevanju reformi vidimo način da se zaštitimo od iskušenja da krenemo za apsurdnom, nezdravom i raskošnom suvremenom modom.” (Svjedočanstvo crkvi u Battle Creeku, PH123 58,2)
¹¹ “Upadljiva, raskošna odjeća prečesto budi požudu u vlastitom srcu i strast u srcu posmatrača.” (Svjedočanstva 4, 645)
¹² 'Uz kućne poslove, kada se penje i spušta niz stepenice i kad su joj ruke pune, trebala bi joj treća ruka da drži dugu suknju. Ili žena koja želi da uđe u spavaću sobu sa djetetom u naručju, a nema slobodne ruke: nagazi svoju dugu suknju i spotakne se. Trenutni stil odijevanja je veoma problematičan. Ali pošto je to moderno, morate proći kroz to.« (Zdravstveni reformator, 1. avgusta 1868.)
¹³ „Bez obzira na dužinu haljine, žene treba da oblače noge jednako pažljivo kao i muškarci – bilo u lanene pantalone koje se pri dnu vežu kravatom oko gležnjeva, ili vrećaste pantalone koje se sužavaju pri dnu, ali se u svakom slučaju svode na cipela je dovoljna.« (Svjedočenja 1, 460, st. 3)
¹⁴ “Kada su stopala i noge topli i udobni kroz odjeću, oni se ravnomjerno snabdijevaju krvlju, a krv ostaje čista i zdrava jer nije ohlađena niti ometana na njenom prirodnom putu kroz sistem.” (Ibid.)
¹⁵ “Pobrinite se da vam pantalone i haljina budu iste boje i tkanine, inače ćete ostaviti čudan utisak.” (Svjedočanstva 1:522, para. 2)
¹⁶ 'Našim sestrama preporučujemo reformsku haljinu koja je u skladu sa zakonima zdravlja i pristojna. Njegova dužina ostavlja 23-26 cm slobodno do tla. Ako su uredno i atraktivno skrojene, izgleda pristojno i povoljno." (Reformator zdravlja, 1. maja 1872.) "Zamišljam naše haljine kraće (10-15 cm) nego sada, ali ne duže od vrha pete cipele, da, mogao čak biti i malo kraći bez žrtvovanja pristojnosti.« (Rukopisna saopštenja 5, 380, para. 2)
¹⁷ “Trebalo bi izbjegavati zlu i lošu reputaciju izuzetno kratke haljine... koja doseže do koljena i koju nose određene društvene grupe.” (Svjedočanstva 1:464)
¹⁸ „Neki bi mogli pomisliti da bi bilo zdravije da sestre nose američki kostim, ali ako taj stil odijevanja uništava naš utjecaj na nevjernike i čini nas nedostupnim za njih, onda ga nikako ne bismo smjeli usvojiti, čak ni ako je to razlog zašto radimo." imali mnogo toga da trpimo." (Svjedočanstva 1, 421, st. 1) "Spiritisti su, u određenoj mjeri, usvojili ovaj poseban stil odijevanja. Adventisti sedmog dana koji vjeruju u obnovu duhovnih darova često se nazivaju spiritualistima. Ako uzmu kostim, naš uticaj nestaje. Ljudi bi nas stavili u isti nivo sa duhovnicima i prestali da nas slušaju... Imamo sjajan posao u svijetu. Bog ne želi da krenemo putem koji će umanjiti ili poništiti naš utjecaj u svijetu.” (Svjedočanstva 1, 431, 422)
¹⁹ »Bog je htio da postoji jasna razlika između muške i ženske odjeće. On smatra ovu temu toliko važnom da daje eksplicitna uputstva o njoj; jer ako bi oba pola nosila istu odjeću, došlo bi do zabune i proliferacije zločina.” (Svjedočanstva 1:460, stav 1)
²⁰ 'Žena ne smije nositi mušku odjeću, a muškarac ne smije obući žensku odjeću; jer ko god to čini odvratan je GOSPODU, Bogu vašem.« (Ponovljeni zakon 5:22,5) »Postoji rastuća tendencija da se žene što je više moguće prilagode suprotnom spolu u odijevanju i izgledu, a njihova odjeća vrlo je u skladu s muškarcima odjeća. Ali Bog to naziva odvratnošću.« (Svjedočanstva 1, 421)
²¹ »Postoji stil odijevanja takozvanih reformatora odijevanja. Maksimalno oponašaju suprotni pol noseći šešir, pantalone, prsluk, sako i čizme, a ovo je najrazumniji dio njihovog odijela. Svako ko usvoji i propagira ovaj stil odijevanja definitivno ide predaleko takozvanom reformom odjeće. To dovodi do zabune.« (Svjedočanstva 1, 459)
²² “Mnogi ljudi kažu da im ne smeta čak ni dužina haljine, ali ne mogu nositi pantalone. Dakle, ako gole skoro gole noge, ne smeta im; ali noge koje su dobro obučene u tople pantalone vrijeđaju njihovu skromnost!' (Zdravstveni reformator, 1. maja 1872.)
²³ „Preporučujemo da se ženske noge ne otkrivaju, već da se obuče mudro, propisno i udobno.“ (Reformator zdravlja, 1. maj 1872.) „Moda i pristojnost drhte pri pogledu na djevojke čije su noge udobno, pristojno i zdravo odjevene. Ali oni se raduju svemu čija je odjeća tako kratka da su im noge neugodno, nepristojno i nezdravo izložene.” (Zdravstveni reformator, 1. septembra 1868.)
²⁴ 'Tu je gospođa koja hoda blatnjavom ulicom, držeći suknju koja je dvostruko viša od naše od zemlje, ne samo da je razotkrila stopala nego i skoro bose noge. Slična otkrića se redovno dešavaju dok se penje i spušta niz stepenice, kada joj pomognu da uđe u kočiju ili izađe iz kočije. Ova izlaganja su neprijatna, ako ne i sramotna; stil odijevanja u kojem su takve situacije neizbježne možemo smatrati samo lošom zaštitom pristojnosti i vrline.” (Reformator zdravlja, 1. maj 1872., stav 19)