Prepustite se inspiraciji ako i vi trebate novu perspektivu. Od Waldemar Laufersweiler

Vrijeme čitanja: 3 minuta

U noći s 20. veljače na 21. veljače doživio sam intenzivno iskustvo u snu:

Našao sam se u crkvenim prostorima koji su me podsjetili na mlade dane. U meni se javila jaka melankolija nakon vremena mojih ranijih godina, koja me skoro slomila. Osjećao sam tu čežnju kao teret na grudima i jedva sam hvatao zrak.

U blizini je bila meni bliska osoba s kojom sam imao odnos povjerenja. Želio sam otići do nje da joj izlijem svoje srce o svom starenju i o tome da su lijepa vremena života jednom zauvijek nestala.

Upravo sam krenuo trčati kad se iznenada prema nebu otvorilo nešto poput jarko poplavljenog hodnika kroz koji sam mogao vidjeti Nebeski grad u daljini. Obuzela me radost i neizreciv mir kakav nikad nisam upoznao. No, ono što je bilo posebno dojmljivo jest da sam odjednom osjetio slobodu koju je teško opisati riječima.

Desno i lijevo od hodnika bio je mrkli mrak. Ova tama kao da je posegnula i usisala me. Shvatio sam da su to poteškoće i prijevare posljednjeg vremena koje tek dolaze. Brzo sam shvatio da je jedini način da se sigurno krećem svijetlim hodnikom gledam naprijed i ne bavim se tamom.

Sada sam se osvrnuo oko sebe i tražio težinu melankolije koja me je toliko mučila. Tražio sam ono što sam izgubio u ovom životu i otkrio da je sve to i sve poteškoće koje dolaze nestale. Nisu više imale nikakvu moć, nikakvo značenje.

U tom trenutku sam se probudio. Ali radost, mir i posebno sloboda od sna još su se zadržali.

Sutradan smo supruga i ja otišli u šetnju po idealnom, prijateljskom i sunčanom vremenu po planinskoj visoravni s prekrasnim pogledom. Ispričao sam joj svoj san i tražio prave riječi da izrazim ono što sam osjećao u snu i poslije. Na kraju sam rekao: "Osjećam se kao u zatvoru ovdje u ovoj prekrasnoj prirodi s idealnim vremenom u usporedbi sa snom."

Bog je dobar i dao mi je malo okusa neba. Nevjerojatno što Bog sprema za svoju djecu pobjednike.

Sljedeći biblijski odlomak, koji me trenutno prati, sada je dobio potpuno novu kvalitetu:
„Ne razmišljaj o onome što je bilo prije, ne obraćaj pažnju na prošlost! Evo, radim nešto novo! Već raste. Zar ne primjećuješ? Prokrčit ću put kroz pustinju, načinit ću rijeke u pustinji.« (Izaija 43,18-19)
Neka nas ovo svjedočanstvo sve potakne da gledamo naprijed. Bog već čini nove stvari u svom narodu.