Koliko hrabra molitva čini razliku... Od Ellen White

Vrijeme čitanja: 7 minuta

U viziji sam vidio kako je Božji narod bio snažno potresen. Neki od njih pokazali su jaku vjeru i molili Boga bolnim molitvama. Lica su im bila blijeda i obilježena dubokom zabrinutošću. Budući da je u njima bjesnila bitka, lica su im izgledala odlučna i ozbiljna, a kapi znoja postupno su im se stvarale na čelima i konačno pale na zemlju. S vremena na vrijeme oči su im zasjale jer su osjećali Božje odobravanje. Ali onda se vratio onaj intenzivan, ozbiljan, zabrinut izraz.

Zli anđeli okupili su se oko njih, želeći ih okružiti svojom tamom, da Isusa izbace iz njihova vidnog polja, da im oči samo crno vide, da ne vjeruju Bogu i mrmljaju protiv njega. Sada joj je jedina sigurnost bila da gleda ravno prema gore. Anđeli su bdjeli nad Božjim narodom. Dok se otrovni dah zlih anđela taložio oko ovih zabrinutih ljudi, njihovi anđeli čuvari svojim su krilima odagnali tamu nad sobom.

Neki nisu molili niti molili. Djelovali su ravnodušno i nemarno, bespomoćno dopuštajući da ih proguta tama. Napustili su ih Božji anđeli, koji su zatim priskočili u pomoć usrdnim moliteljima, svakome tko se punom snagom odupirao zlim anđelima i tražio sebi pomoć ustrajnom molitvom Bogu. Ali svatko tko se nije potrudio ostao je sam i izvan mog pogleda.

Dok su štovatelji nastavljali zazivati ​​Boga, ponekad bi do njih doprla zraka svjetlosti od Isusa, ohrabrujući ih i čineći da im oči zasjaju.

Raspitujući se o značenju ovog potresa, pokazalo mi se da ga je izazvala jasna poruka Vjernog svjedoka Laodicejcima. To dira srca primatelja tako da podignu ljestvicu, jasno ispovjede svoju vjeru i toče čisto vino. Neki ljudi ne mogu podnijeti ovu jasnu poruku. Oni ustaju protiv toga i to uzrokuje potres među Božjim narodom.

Poruka Vjernog svjedoka još nije upola poslušana. Iako o tome ovisi sudbina Crkve, to se olako shvaća ili čak ignorira. Poruka ima za cilj izazvati duboko pokajanje, pozvati ljude na pokajanje i učeništvo te pročistiti srca.

Anđeo je rekao: “Pažnja!” Ubrzo nakon toga začuo sam glas koji je zvučao poput mnogih glazbala odjednom, svi savršeno ugođeni, topli i harmonični, ljepši od bilo koje glazbe koju sam do tada čuo. Glas je bio iznimno milosrdan, osjećajan i pun uzdižuće, svete radosti. Zadrhtala je cijelim mojim bićem do posljednjeg kuta. Anđeo je rekao: „Pogledaj!“ Tada sam ponovno vidio šokirane ljude od prije. Dok su prije plakali i molili tjeskobnog duha, sada su bili okruženi dvostruko više anđela čuvara. Nosili su oklop od glave do pete i kretali se u savršenoj koordinaciji, poput borbenog tima. Nasilni sukob koji su proživjeli još je bio ispisan na njihovim licima, mučna borba s tamom. Ali linije brige sada su bile obavijene svjetlom i ljepotom neba. Pobjeda je ostvarena. Bili su jednostavno zahvalni i ispunjeni svetom radošću.

Broj ove snage se smanjio. Neke od njih potres je izbacio s puta. Nemarni i ravnodušni, kojima do pobjede i spasa nije bilo dovoljno stalo da se za nju bore, ustraju i zalažu, nisu je dobili i ostali su u tami. Ali njihova mjesta su odmah zauzeli drugi koji su se pridružili borcima zbog istine. Zli anđeli i dalje su se okupljali oko nje, ali više nisu imali nikakvog utjecaja.

Naoružani su širili istinu s velikim učinkom. Vidio sam oslobođene: žene koje su prethodno držali muževi, djecu roditelji. Iskreni ljudi, kojima je bio uskraćen pristup istini, sada su željno upijali poruku. Nestao je svaki strah od članova obitelji. Njima je bila važna samo istina. Pitao sam kako je došlo do te velike promjene. Anđeo je odgovorio: “Ovo je kasna kiša. Osvježenje od prisutnosti GOSPODINOVE. Glasni zov trećeg anđela.”

Ti su odabranici imali veliki utjecaj. Anđeo je rekao: “Gledaj!” Sada sam vidio zle ili nevjernike. Svi su bili potpuno uznemireni. Entuzijazam i utjecaj Božjeg naroda učinili su ih sumnjičavim i ljutitim. Posvuda je bio kaos. Protiv ovog benda, prožetog Božjom snagom i svjetlom, pokrenuta je akcija. Tama oko njih postajala je gušća, ali oni su stajali uspravno pod Božjim poticajem i povjerenjem u njega. Međutim, sada su bili na gubitku. Ali ubrzo sam čuo njezin iskreni vapaj Bogu. Dan i noć su mu vikali: “Budi volja tvoja, Bože! Ako veliča tvoje ime, onda osiguraj izlaz za svoj narod! Molimo Te sačuvaj nas od nevjernika oko nas! Žele nas samo mrtve; ali tvoja nas ruka može spasiti." To su sve riječi kojih se sjećam. Bili su vrlo svjesni svoje nedostojnosti. Stoga su izrazili svoju potpunu predanost Božjoj volji. Bez iznimke, svi su snažno molili i borili se poput Jakova za izbavljenje.

Ubrzo nakon što su započeli svoju intenzivnu molitvu, anđeli su ih htjeli osloboditi iz samilosti. Ali zaustavio ih je veliki, impresivni anđeo. Rekao je: “Božja volja još nije ispunjena. Čaša još nije ispijena. Oni se krste krštenjem.”

Ubrzo nakon toga čuo sam Božji glas koji je potresao nebo i zemlju. Desio se veliki potres. Zgrade su se posvuda srušile. Pobjednički poklič odjeknuo je glasno, melodično i jasno. Pogledao sam skupinu koja je malo prije bila napeta i zarobljena. Njihovo se zatočeništvo preokrenulo. Topli sjaj obasjao ju je. Kako su sada bile lijepe! Svi znakovi umora i brige su nestali. Zdravlje i ljepota ogledali su se na svakom licu. Njihovi nevjerni neprijatelji padoše na zemlju kao mrtvi, jer nisu mogli podnijeti svjetlost oko oslobođenih svetaca. Ovaj svijetli sjaj okruživao ih je sve dok se Isus nije pojavio na oblacima nebeskim i vjerna, pročišćena družina u jednom se trenutku preobrazila iz jedne slave u drugu. Tada su se otvorili grobovi i izronili su sveci, odjeveni besmrtnošću, s krikom pobjede nad smrću i grobom na usnama. Bili su okupljeni zajedno sa živim svecima kako bi se susreli sa svojim Gospodinom u zraku; dok je svaki besmrtni jezik bio pun divljenja i slave pobjede, svaka posvećena usna pjevala je hvalu Bogu.

Izvor: Pregled i Glasnik, 31. prosinca 1857