Naša prava svrha. Autor: Ellen White

Vidio sam da sveti anđeli često dolaze u baštu da vode Adama i Evu u njihovom radu. – duhovni darovi 1, 20 (1858)

Bog je našim praroditeljima dao hranu koju je namijenio čovječanstvu. Bilo je protiv njegovog plana da bilo koje stvorenje bude ubijeno. U Edenu ne bi trebalo biti smrti. Plodovi vrtnog drveća bili su hrana koja je čovjeku bila potrebna. Bog je dao čovjeku dozvolu da jede životinjsku hranu tek nakon Potopa. – Duhovni darovi 2a, 120 (1864)

Dizajn vrta i rajsko grožđe

Iako je Bog sve učinio savršeno lijepim i činilo se da mu ništa ne nedostaje na zemlji koju je stvorio za sreću Adama i Eve, on je ipak pokazao svoju veliku ljubav prema njima tako što je zasadio baštu posebno za njih. Proveli su dio svog vremena s entuzijazmom baveći se svojim poslom: dizajnom vrta. Drugi dio su primali posjete anđela, slušali njihova objašnjenja i uživali u stvaranju. Rad nije bio naporan, već prijatan i okrepljujući. Ovaj prekrasni vrt trebao bi biti njihov poseban dom.
U ovom vrtu GOSPOD je posadio drveće svih vrsta, za dobro i za ljepotu. Bilo je drveća koja su visila puna voća, bila su mirisna, prijatna za oči i prijatnog ukusa — koje je Bog osmislio kao hranu za sveti par. Slavne vinove loze izrasle su uspravno s teretom vinove loze kakav nije viđen od pada. Plodovi su im bili vrlo veliki i raznolike boje: neki gotovo crni, drugi ljubičasti, crveni, ružičasti i svijetlozeleni. Ovaj prelijepi i bujni plodovi na vinovoj lozi zvali su grožđe. Unatoč nedostatku rešetki, one nisu visjele do zemlje, već je težina ploda savijala loze prema dolje. Adam i Eva su imali radosni zadatak da od ovih vinove loze oblikuju prekrasne sjenice i isprepletu ih kako bi formirali prirodna naselja od prekrasnog, živog drveća i lišća, prepuna mirisnih plodova. – duhovni darovi 1, 25 (1870)

Bog veliki esteta

Čak i veliki bog voli lepotu. Djela njegovih ruku u to ne ostavljaju nikakve sumnje. Zasadio je prekrasnu baštu u Edenu za naše prve roditelje. Dozvolio je da iz zemlje raste veličanstveno drveće svih vrsta. Korišćene su za useve i ukrase. U svim bojama i nijansama dizajnirao je retko prelepo cveće koje je ispunilo vazduh svojim mirisom. Veseli pjevači u raznolikom perju pevali su svoje vesele pjesme u slavu svog Tvorca. Bog je htio da čovjek nađe ispunjenje u brizi o stvorenim djelima i da njegove potrebe budu zadovoljene plodovima vrtnog drveta. – Health Reformers, 1. jul 1871

revitalizacija svih organa

GOSPOD je okružio Adama i Evu u raju sa svime korisnim i lijepim. Bog joj je zasadio prekrasan vrt. Nije bilo biljke, cvijeta ili drveta koje se nije koristilo za upotrebu ili ukras. Čovjekov Tvorac je znao da remek-djela njegovih ruku neće biti srećna ako im nedostaje zaposlenja. Bili su fascinirani rajem, ali ne samo to: trebao im je posao da aktiviraju sve svoje tjelesne organe. GOSPOD ih je stvorio za aktivnost. Da se sreća sastojala u nečinjenju ništa, čovjek bi bio nezaposlen čak i u svojoj svetoj nevinosti. Ali njegov Tvorac je znao šta je potrebno za njegovu sreću. Čim je stvoren, već su mu dodijeljeni zadaci. Da bi bio srećan, trebao mu je posao. – Health Reformers, 1. jul 1871

Bog je pripremio prekrasan vrt za Adama i Evu. Obezbedio im je sve što im je bilo potrebno. Zasadio je razne voćke. Velikodušno ih je okružio svojim bogatstvom: drvećem za upotrebu i za milost; sa prekrasnim cvjetovima koji su se sami od sebe otvorili i bezbrojno cvjetali oko njih. Nijedno drvo nije srušeno i istrunulo, nijedan cvijet nije uvenuo. Adam i Eva su bili zaista bogati. Bili su vlasnici lijepog Edena, Adama, kralja u svom lijepom kraljevstvu. Niko ne može dovesti u pitanje njegovo bogatstvo. Ali Bog je znao da Adam može biti srećan samo kada je zauzet. Pa mu je dao nešto da uradi. Trebao bi da radi baštu.
Čovjekov Tvorac nikada nije želio da čovjek bude besposlen. GOSPOD je stvorio čovjeka od praha zemaljskog i udahnuo mu u nozdrve dah života, tako da je postao duša živa. Bio je to zakon prirode i stoga Božji zakon da je mozgu, živcima i mišićima potrebna akcija i kretanje. Mladići i djevojke ne žele da rade jer ih ništa ne tjera na to i jer to nije norma. Ne dozvoljavaju da ih vodi i vodi prosvijetljeni razum. Ali samo oni koji rade rukama dobijaju fizičku izdržljivost. Da bismo bili savršeno zdravi i sretni, svaki organ i funkcija moraju se koristiti kako je Bog zamislio. Kada svi organi rade svoj posao, rezultat je život, zdravlje i sreća. Premalo vježbanja, previše vremena u kući čini jedan ili više organa slabim i bolesnim. Greh je ometati ili slabiti sposobnosti koje nam je Bog dao. Veliki Stvoritelj nas je stvorio sa savršenim tijelima čije zdravlje možemo sačuvati kako bismo mu prinijeli živu žrtvu, svetu i Bogu ugodnu.
Vježbanje kroz koristan rad ispunjava Božji prvobitni plan za Adama i Evu da naprave baštu. Život je dragocen. Ako poštujemo zakone našeg bića, možemo ga inteligentno sačuvati. – Health Reformers, 1. maja 1873

Kraljevski stil života

Adam je krunisan za kralja u Edenu. Njemu je data vlast nad svim životom koji je Bog stvorio. Gospod je blagoslovio Adama i Evu inteligencijom kao nijedno drugo stvorenje. Učinio je Adama zakonitim suverenom nad svim djelima svojih ruku. Čovjek je stvoren na sliku Božju i divio se veličanstvenim djelima Božjim u prirodi.
Adam i Eva su mogli otkriti Božju vještinu i sjaj u svakoj vlati trave, u svakom grmu i cvijetu. Prirodna ljepota koja ju je okruživala odražavala je mudrost, genijalnost i ljubav njenog Nebeskog Oca. Njihove pjesme ljubavi i hvale uzdizale su se dirljivo i pobožno do neba, i usklađivale se s pjesmama uzvišenih anđela i sa sretnim pticama koje su bezbrižno cvrkutale njihove melodije. Nije bilo bolesti, propadanja ili smrti. Gde god da pogledaš, svuda je bilo života. Atmosfera je bila živa. Život je bio u svakom listu, svakom cvijetu, svakom drvetu.
Gospod je znao da Adam ne može biti srećan bez rada. Zato mu je pružio prijatno zanimanje baštovanstvom. Pošto je brinuo o lijepim i korisnim stvarima oko sebe, mogao se diviti Božjoj dobroti i slavi u stvorenim djelima. Adam je bio zadivljen svim djelima Božjim u Edenu. Ovdje je bilo nebo u malom. Međutim, Bog nije stvorio čovjeka samo da bi se divio njegovim čudesnim djelima. Osim uma da se čudi, dao mu je i ruke za rad. Čovek bi našao ispunjenje i u čudu i u radu. Adam je tako mogao razumjeti veliku misao da je stvoren na sliku Božju da bude pravedan i svet. Njegov um je uvijek bio sposoban za rast, napredak, širenje i oplemenjivanje; jer je Bog bio njegov učitelj, a anđeli njegovi pratioci. – Otkup 2, 6-7 (1877)

model kuće

Dom naših praroditelja trebao bi postati uzor drugim domovima u kojima njihova djeca naseljavaju cijelu zemlju. Ovaj dom koji je ukrasio sam Bog nije bila veličanstvena palata. Ljudi, u svom ponosu, uživaju u veličanstvenim i skupim zgradama i fascinirani su onim što su sami izgradili; ali Bog je Adama stavio u vrt. Ovo je bila njegova kuća. Plavo nebo je bilo njegova kupola; zemlja sa svojim nežnim cvećem i zelenim živim tepihom, njen pod; a lisnate grane veličanstvenog drveća bile su njegove krošnje. Njegovi zidovi bili su obješeni najveličanstvenijim ukrasom - remek-djelima velikog umjetnika. Iz okruženja svetog para možemo naučiti nešto od vječne važnosti: prava sreća se ne nalazi u slijeđenju sklonosti oholosti i raskoši, već u zajedništvu s Bogom u Njegovom stvaranju. Kad bi ljudi manje obraćali pažnju na umjetno, a više voljeli jednostavno, bili bi mnogo bliži svom zadatku u stvaranju. Ponos i ambicija nikada nisu dovoljni. Ali oni koji su istinski mudri nalaze duboke i uzdižuće radosti u stimulansima koje je Bog stavio u naš doseg.

Rad stvara blagostanje

Stanovnici Edena su dobili zadatak da brinu o vrtu, da ga „obrade i čuvaju“ (Postanak 1:2,15). Njihovo zanimanje nije bilo zamorno, već prijatno i okrepljujuće. Bog je želio da rad blagoslovi čovjeka, okupira njegov um, ojača njegovo tijelo i razvije njegove sposobnosti. U mentalnoj i fizičkoj aktivnosti Adam je pronašao jednu od najvećih radosti svog svetog postojanja. Ali kada je, zbog svoje nevere, morao da napusti baštu i da se bori sa tvrdoglavom zemljom kako bi zaradio za hleb svagdašnji, upravo taj posao, iako se veoma razlikovao od prijatnog posla u bašti, bio je zaštita od iskušenja i izvor sreće. Vara se svako ko na posao gleda kao na prokletstvo jer je zamoran i bolan. Bogati često s prezirom gledaju na radničku klasu, ali to nikako nije u skladu s Božjim planom stvaranja za čovjeka. Šta poseduje najbogatiji u poređenju sa nasledstvom koje poseduje gospodski Adam? Ipak, bilo je posla za Adama. Naš Stvoritelj, koji najbolje zna šta nas čini srećnim, dao je Adamu zadatak. Istinska radost u životu postoji samo među zaposlenim muškarcima i ženama. Anđeli su takođe produktivni radnici; oni služe djeci ljudskoj u ime Boga. Stvoritelj nije obezbijedio mjesto za stagnaciju i neproduktivnost. – Patrijarsi i proroci, 49-50 (1890)

Bog je Adamu i Evi dao zaposlenje. Eden je bio škola naših praroditelja, a Bog je bio njihov instruktor. Naučili su da obrađuju zemlju i brinu o Gospodnjim zasadima. U njenim očima posao nije bio ponižavajući, već veliki blagoslov. Biti produktivan bilo je zabavno za Adama i Evu. Adamsov slučaj se mnogo promijenio. Zemlja je bila prokleta, ali presuda da čovjek zarađuje svoj kruh znojem lica svoga nije bila prokletstvo. Kroz vjeru i nadu, djelo bi blagoslovilo potomke Adama i Eve. – Rukopis 8a, 1894

GOSPOD je dao svakom čovjeku njegovo djelo. Kada je Gospod stvorio Adama i Evu, nerad bi ih učinio jadnim. Aktivnost je neophodna za sreću. GOSPOD je zadužio Adama i Evu da obrađuju i oblikuju vrt. U takvim poljoprivrednim poslovima koristi se cijeli naš organizam. – Rukopis 185, 1898

Bog je naše praroditelje smjestio u raj i okružio ih svime korisnim i ljupkim. U njihovoj kući u Edenu nije bilo ničega što bi željelo za njihovu udobnost i sreću. Adam je dobio posao da se brine o vrtu. Stvoritelj je znao da Adam ne može biti srećan bez posla. Ljepota vrta ga je oduševila, ali to nije bilo dovoljno. Trebao mu je posao kako bi svi njegovi divni tjelesni organi mogli raditi. Da se sreća sastojala u nečinjenju ništa, čovjek bi ostao nezaposlen u svojoj svetoj nevinosti. Ali njegov tvorac je znao šta mu je potrebno za njegovu sreću. Tek što ga je stvorio, dao mu je zadatak. Obećanje svetle budućnosti i mandat da obrađuje zemlju za hleb svagdašnji došao je sa istog prestola. – Instruktor mladih, 27. februara 1902. godine

Život sa smislom rada je neophodan za ljudsko fizičko, mentalno i moralno blagostanje. – Kršćanska umjerenost i biblijska higijena, 96, 1890 (Drugačiji završetak za prethodni citat)

Dva suprotna životna plana

Nije bila Božja namjera da se Njegova djeca gomilaju u gradove, zatvorena u redove kuća i stambenih zgrada. U početku je naše praroditelje smjestio u vrt usred prekrasnih prizora i privlačnih zvukova prirode. Bog nas danas želi usrećiti ovim slikama i zvucima. Što se više uskladimo s Božjim prvobitnim planom, to će bolje biti oporavak i održavanje zdravlja. – Izjave 7, 87 (1902)

Obrazovni sistem uspostavljen na početku svijeta trebao je služiti kao vječni uzor čovjeku. Da bi se objasnili njeni principi, osnovana je uzorna škola u Edenu, domu naših praroditelja. Rajski vrt je bio učionica, priroda udžbenik, sam Stvoritelj učitelj, a roditelji ljudske porodice učenici...
Adam i Eva su dobili zadatak da ga "obrade i čuvaju" (Postanak 1:2,15). Iako su uživali u bogatstvu koje je Posjednik Univerzuma izlio na njih do granice njihovog razumijevanja, ipak ne bi trebali biti besposleni. Dato im je smisleno zaposlenje za blagoslov, za fizičko jačanje, za mentalni razvoj i za unapređenje karaktera.
Knjiga prirode, koja je pred njih postavila svoja živa učenja, pružila im je neiscrpno vodstvo i radost. Na svakom listu šume i na svakom kamenu planine, u svakoj sjajnoj zvijezdi, na zemlji, moru i nebu, bilo je ispisano Božje ime. Sa listom, cvijetom i drvetom, sa svakim živim stvorenjem, od levijatana vode do trunke u sunčevoj zraki - i živom i neživom tvorevinom s kojom su se bavili stanovnici Edena i iz svakog od njih izvlačili misterije života. Božja slava na nebesima, Njegovi bezbrojni svetovi u svojim redovnim revolucijama, "uravnotežavanje oblaka" (Jov 37,16:XNUMX), misterije svetlosti i zvuka, dana i noći - sve su to bili predmeti proučavanja učenika u ovoj prva škola na zemlji.
Pošto je Rajski vrt došao iz ruku Stvoritelja, ne samo on, već i sve na zemlji bilo je izuzetno lijepo. Nijedna mrlja grijeha, nijedna sjena smrti nije unakazila blistavu kreaciju. Božiji sjaj "pokrio je nebo, i zemlja je bila puna njegove slave". „Zvijezde jutarnje radovale su se zajedno, i veselili se svi sinovi Božji.” (Abakuk 3,3:38,7; Job 2:34,6) Tako je zemlja bila prikladan heraldički amblem za onoga koji je „velike milosti i vjernosti” (Izlazak XNUMX: XNUMX), prikladna studija za one stvorene po njegovoj slici. Rajski vrt je predstavljao ono što je cijela zemlja trebala postati. Bog je želio da se ljudska porodica poveća i uspostavi više takvih domova i škola. Tako bi s vremenom cijela zemlja bila zatrpana domovima i školama. Tamo bi se proučavale Božje riječi i djela. Učenici će kroz beskonačne vekove sve potpunije odražavati svetlost spoznaje Božje lepote. – obrazovanje, 20-22 (1903)

U vrtu koji je Bog pripremio kao dom za svoju djecu, prekrasno grmlje i nježno cvijeće pozdravljalo je oko iza svakog zavoja. Stabla su dolazila u svim varijantama, mnoga krcata mirisnim i ukusnim plodovima. Ptice su hvalile svoje grane. Pod njenom senkom zemaljske su se zveri igrale zajedno bez ikakvog straha.
Adam i Eva, u svojoj netaknutoj čistoti, radovali su se prizorima i zvucima raja. Bog im je dao njihov rad u vrtu "da ga obrađuju i čuvaju" (Izlazak 2:2,15). Svaki radni dan ju je činio zdravom i srećnom. Sveti bračni par je radosno pozdravljao svog Stvoritelja prilikom njegovih posjeta, šetajući i razgovarajući s njima u svježini dana. Svaki dan ih je Bog učio nečemu novom. – Ministarstvo iscjeljenja, 261 (1905)

Bog je našim praroditeljima dao sredstva za istinsko učenje kada im je pokazao kako da obrađuju zemlju i čuvaju svoju baštu. Nakon što su pali u grijeh jer nisu slijedili Gospodnji nalog, obrada zemlje je postala mnogo intenzivnija; jer je zemlja iznjedrila korov i trnje zbog prokletstva. Ali samo zaposlenje nije bilo rezultat grijeha. Sam veliki majstor je blagoslovio obradu zemlje. – Rukopis 85, 1908

Porodica je ostala dominantno obrazovno središte u vrijeme patrijarha. U ovim školama Bog je stvorio najpovoljnije uslove za razvoj karaktera. Svi koji su bili njime vođeni i dalje su slijedili plan života koji je on uspostavio na početku.
Svi, pak, koji su se udaljili od Boga, gradili gradove i okupljali se u njima, kupali se u sjaju, raskoši i poroku, koji i mnoge gradove danas čine ponosom svijeta ali i njihovim prokletstvom. Ali ljudi koji su držali Božje zakone života živjeli su u poljima i brdima. Bili su poljoprivrednici i stočari. U ovom slobodnom i nezavisnom životu, sa svojim mogućnostima za rad, učenje i meditaciju, učili su o Bogu i učili svoju djecu Njegovim djelima i putevima. – obrazovanje, 33 (1903)

Nacrt za Izrael

Podijelivši zemlju ljudima, Bog im je, kao i stanovnicima Edena, dao zanimanje najpovoljnije za njihov razvoj - čuvanje biljaka i životinja. Druga edukativna prilika bila je pauza za poljoprivredne radove svake sedme godine, tokom koje je zemlja ležala na ugaru, a divlje voće ostavljano sirotinji. Bilo je više vremena za učenje, druženje i bogosluženje, te za dobrotvorne svrhe, koje se tako često zanemaruju brigama i životnim radom. – obrazovanje, 43 (1903)

Božji plan za Izrael je bio da svaka porodica ima dom na zemlji sa dovoljno zemlje za poljoprivredu. To je pružilo dovoljnu priliku i poticaj za koristan, vrijedan i samostalan život. Nijedan ljudski koncept nikada nije nadmašio ovaj plan. Odstupanje od ovog plana je krivac za veliki dio današnjeg siromaštva i bijede. – Ministarstvo iscjeljenja, 183 (1905)

Učenici ove [prorokove] škole zabavljali su se svojim radom. Obrađivali su zemlju ili se bavili zanatom. U Izraelu to nije smatrano ni čudnim ni ponižavajućim. Čak se smatralo zločinom da djeca odrastaju u neznanju o korisnom radu.
Po Božjem dogovoru svako dijete treba da nauči zanat, čak i ako je predodređen za svetu službu. Mnogi od vjeroučitelja izdržavali su se fizičkim radom. Čak i u apostolsko doba, Pavle i Akvila nisu bili ništa manje poštovani jer su zarađivali za život kao šatori. – Patrijarsi i proroci, 593 (1890)

Svaki mladi čovjek, bilo da su mu roditelji bili bogati ili siromašni, učen je zanatu. Čak i ako je bio određen za svetu službu, praktično znanje se smatralo bitnim za kasniju korisnost. Takođe, mnogi nastavnici su se zabavljali i fizičkim radom. – obrazovanje, 47 (1903)

Valdenzijanci slijede isti koncept

Valdenzi su žrtvovali svoje ovozemaljsko bogatstvo za istinu. Zarađivali su svoj kruh strpljenjem i upornošću. Svaki komad obradivog planinskog tla pažljivo je poboljšan; žetve su izvučene iz dolina i manje plodnih padina. Štedljivost i strogo samoodricanje bili su dio odgoja koji su djeca dobila kao jedino nasljeđe. Naučili su da je Bog osmislio život kao školu i da svoje potrebe mogu zadovoljiti samo ličnim radom, planiranjem, marljivošću i vjerom. Sve je to bilo naporno i zamorno, ali zdravo i njegujući, upravo ono što je čovjeku trebalo u svom palom stanju, škola koju je Bog obezbijedio za njegovo obrazovanje i razvoj.
Dok je omladina bila navikla na težak rad i muke, nije zapostavljeno ni intelektualno obrazovanje. Naučili su da sve sposobnosti pripadaju Bogu i da se sve mora poboljšati i razvijati za Njegovu službu. – Duh proročanstva 4, 73 (1884)

Program budućnosti

U novonastaloj zemlji, otkupljeni će se baviti potragama i zadovoljstvima koja su na početku donosila sreću Adamu i Evi. Živećemo životom kao u raju, životom u vrtu i polju. “Gradit će kuće i živjeti u njima, saditi će vinograde i jesti njihov plod. Neće graditi da bi drugi živio, niti će saditi da bi drugi jeo. Jer će dani naroda moga biti kao dani drveta, i izabranici će moji uživati ​​u djelu ruku svojih.” (Izaija 65,21:22-XNUMX) – Proroci i kraljevi 730 (1917)