Kao poslanici Božji poslani smo svim narodima. Jesmo li zaslijepljeni terorizmom? Dopuštamo li da nas preuzme jedan ili drugi politički tabor? Ili možemo vidjeti kroz Božje naočale? Gabriela Profeta Phillips, koordinatorica sjevernoameričkog odjela Adventista sedmog dana za odnose s muslimanskim adventistima
Dragi brate,
u vrijeme konfuzije drago mi je da ste mi napisali i imam priliku objasniti svoj stav. Ali volim učiti i uvijek sam otvoren za ispravke.
Kao Isusovi sljedbenici, sve se za nas vrti oko Boga: njegova narav i njegovo poslanje. Ako Bog nije u središtu, brzo ćemo vidjeti kroz leću naše kulture i političkih uvjerenja.
Bog je rekao Abrahamu (Postanak 1:12,3) o svojoj namjeri da blagoslovi svaku obitelj na zemlji kroz svoje potomstvo, Mesiju. Postoje mnoge indikacije u Starom zavjetu da je Bog želio ispuniti zemlju svojim znanjem. Planirao je ozdravljenje za narode (etnose), a ne samo za pojedince. U tu svrhu Bog je postavio Isusa kao put do cilja u ovom svijetu.
Kasnije je Isus, svjetlo svih ljudi, poslao svoje učenike svakom narodu, plemenu i jeziku da propovijedaju radosnu vijest o spasenju i pomirenju s Bogom. Ako doista vjerujemo da je Bog na djelu u ovoj stvari od početka, da se želi otkriti i privući ljude k sebi, onda razumijemo što Rimljanima 1 kaže: Nijedan narod, nijedna nacija, nijedna etnička grupa nije u potpunoj tami. Jedan ili drugi aspekt Boga poznat je u svakoj grupi ljudi:
»Jer nevidljiva Božja narav, to jest njegova vječna moć i božanstvo, vidi se od stvaranja svijeta po njegovim djelima, kad se promatraju, tako da im nema isprike.« (Rimljanima 1,20)
Ono što želim reći jest da možemo pronaći znakove Božjeg djelovanja u životu svake skupine ljudi. Naravno, ne smijemo zanemariti činjenicu da tamo gdje je Bog na djelu, Sotona također radi na krivotvorenju Božje istine. To je ono što mi zovemo »Velika borba«. On odražava ovu činjenicu. NE kažem da je spas u svakoj grupi ljudi. Da je tako, više ne bismo imali narudžbu.
Ono što govorim je da se u svakoj grupi, plemenu, jeziku kojemu se pristupa s ovim razumijevanjem nalaze Božji tragovi. To nam daje osnovu na kojoj možemo graditi biblijsku istinu. Ovo gledište je u skladu s Božjom prirodom. Jer kako je mogao tvrditi da voli svijet kada bi većinu ljudi u potpunosti prepustio Sotoni?
Kako sada možemo izbjeći sinkretizam i lažne putove? Sljedeći i mnogi drugi citati pomogli su mi da razaznam Božju volju za moju službu među muslimanima:
„Božanski sijač rasipa dragocjeno sjeme koje ne možemo vidjeti dok ga vješti zemljoradnik pod vodstvom Duha Svetoga ne sakupi. Zatim nam ga predstavlja kao cjelovitu građevinu koja otkriva dubine božanske ljubavi. Kroz stoljeća je Isus, Autor istine, donosio istinu za istinom Židovima iz stupa od oblaka i vatre preko proroka i drugih ljudi. Ali ta je istina bila pomiješana sa zabludama i bilo ju je potrebno odvojiti od hereze i zla. Moralo se ponovno prilagoditi okvirima evanđelja. Samo tako je mogla ponovno zasjati u svom izvornom sjaju i rasvijetliti moralnu tamu u svijetu. Gdje god je pronašao dragulj istine koji je potpuno ispao iz svog okruženja ili je bio zaprljan greškom, vratio ga je na mjesto i ovjerio ga YHWH-inim potpisom. On se pokazao kao riječ i mudrost Božja.« (Ellen White, Podigni ga, 259)
“Isus je bio začetnik svih drevnih dragulja istine. Djelovanjem neprijatelja te su istine bile pomaknute. Bili su otrgnuti sa svog zakonitog mjesta i usađeni u tkivo pogreške. Isusov je posao bio ispraviti te dragocjene dragulje i postaviti ih u strukturu istine. Načela istine koja je on sam dao svijetu bila su pokopana i potpuno pokopana Sotoninim radom. Isus ih je spasio od smeća zablude, dao im novu i vitalnu snagu i zapovjedio im da sjaje poput dragocjenih dragulja, svjetlucajući zauvijek.”
Radim to već dvadeset godina. Pratim Božje stope među muslimanima i pozivam ih da otkriju pravo značenje svoje čežnje za evanđeljem. Na primjer, u najvažnijem ritualu u islamu, blagdanu žrtve, kada se muslimani sjećaju da je Abraham dao svog sina. Ako ovu priču čitate kroz prizmu evanđelja, ona ukazuje na Božji dar, na Božjeg Jaganjca. Muslimani su zapanjeni kada otkriju da nešto što im toliko znači ukazuje na Isusa. Muslimani nazivaju Isusa Mesijom, ali nemaju pojma što to znači. Mogao bih navesti dugačak popis sličnih primjera.
Muslimani ne traže novu vjeru, nego spasitelja i zaštitnika. Ne možete razlikovati kršćanstvo od američke vanjske politike. I to je ono što Sotona koristi da nas drži podalje. Milijuni prolaze kroz strašnu patnju. Naš posao nije osuditi zlo, već ih s ljubavlju uputiti na Mesiju, koristeći istinu koju već posjeduju: tragove Božjih providnosti.
„I stvori od jednoga čovjeka sav ljudski rod, da prebiva po svemu licu zemlje, i odredi koliko će dugo živjeti i u kojim granicama će boraviti, da traže Boga, da li da osjećati se dobro i pronaći ga mogao; i doista nije daleko ni od jednoga od nas” (Dj 17,26-27).
Brate, sotona je na djelu, ali terorizam je crvena haringa. Najvažnija stvar događa se tiho: Bog susreće muslimane u snovima i vizijama, a također koristi dragulje zakopane u njihovoj kulturi i vjerovanjima kako bi ukazao na Isusa. Čast mi je dodati zrnce soli ovoj velikoj priči koju Bog piše.
maranatha!
Schreibe einen Kommentar