Čim je stigao u Augsburg, Luther je obavijestio papinskog legata da je u gradu. Legat je bio oduševljen kad je čuo vijest. Bio je siguran da je ovaj problematični krivovjerac, koji je uznemirio cijeli svijet, sada u njegovoj vlasti i zakleo se da iz Augsburga neće izaći na način na koji je došao.

Legatov sluga, sklizak talijanski dvorski službenik [po imenu Urban di Serra Longa], laskao je sam sebi da će biti lako ispraviti reformatora. Stoga mu se predstavio kao veliki prijatelj i naučio ga važnom bontonu kako bi mu usadio strahopoštovanje prema velikom čovjeku pred kojim se trebao pojaviti. Pozvao je Luthera da ga odmah otprati do legata; ali Luther je mirno rekao da mu prvo treba sigurno ponašanje.

Ljut zbog svog neuspjeha, poduzetni Talijan je uzviknuo: “A ako te svi ljudi napuste, gdje ćeš naći utočište?” “U nebesa”, odgovorio je reformator, podigavši ​​pogled sa strahopoštovanjem.

Luther je ubrzo primio svoje sigurno ponašanje i pripremio se za audijenciju kod legata. Kad je za to saznao, taj se velikodostojnik [bio je to kardinal Thomas Cajetan] zbunio: kako da postupa s tako snažnim čovjekom? Stoga se posavjetovao sa svojim prijateljima. Jedan je rekao da ga treba uvjeriti da odustane; drugi da ga treba uhititi i zatvoriti; treći je hrabro savjetovao da bi bilo bolje da on bude eliminiran; dok je četvrti preporučivao da ga treba pokušati pridobiti nježnošću. Ova se preporuka pokazala najsigurnijom. To je ono što je htio učiniti poslije.

Prvo saslušanje

U prvom razgovoru s reformatorom legat je bio pristojan i suzdržan. Nadao se da će Luther napustiti svaku točku bez rasprave ili kritike, te je tiho čekao da on počne povlačiti svoja učenja.

Luther je objasnio da se pojavio pred legatom jer je to od njega tražio Papa i da je to u skladu sa željama izbornika Saske. Predstavio mu se kao ponizan i poslušan sin svete kršćanske Crkve. Zatim je prešao na stvar: »Priznajem da sam objavio teze o kojima se ovdje raspravlja. Spreman sam ponizno saslušati sve optužbe protiv mene. Ako sam doista u zabludi, volio bih da me se pouči istini.”

Legat je pohvalio Lutherovu poniznost i odmah mu dao do znanja što se od njega očekuje: 'Prvo se morate vratiti svom poslu, priznati svoje pogreške i povući svoje pogreške, svoje teze i propovijedi. Drugo, morate obećati da više nećete objavljivati ​​svoja mišljenja. I treće, morate biti oprezniji i izbjegavati sve što bi moglo uznemiriti ili uznemiriti Crkvu.”

Luther je tražio da vidi kardinalovu potvrdu kojom ga ovlašćuje da razjasni stvar. Međutim, to mu nije odobreno. Umjesto toga, inzistiralo se na tome da treba povući svoje pogreške. Zatim bi kardinal ostatak riješio s crkvom.

Sada je Luther želio znati u čemu griješi. S prezirnim izrazom lica kardinal je odgovorio: »Morate povući posebno dvije svoje teze: Prvo, da se blago oprosta ne sastoji od zasluga i strasti našega Gospodina Isusa Krista. Drugo, da je osobi koja prima sveti sakrament potrebna vjera u milost koja mu se nudi, te bi teze, da je to općeprihvaćeno, zaustavile rimsku trgovinu. Oni bi prevrnuli stolove mjenjača novca i istjerali iz hrama sve koji su bili roba spasonosne milosti.

Legat je obećao da će se pridržavati onoga što kaže Sveto pismo; ali se ipak pozvao na dekrete papa u korist indulgencija. Luther je objasnio da te rezolucije za njega nisu dovoljan dokaz o tako važnim pitanjima, "jer iskrivljuju Sveto pismo i ne navode ga kao potporu". Legat je uzvratio: “Papa ima vlast nad svim.” “Osim nad Svetim pismom”, ozbiljno je odgovorio Luther. “Osim preko Svetog pisma!” ponovio je legat prezirno, potvrđujući da je papa iznad koncila i da će svatko tko ospori njegov autoritet biti propisno nagrađen.

Glede druge teze, koja kaže da je vjera neophodna za primanje milosti, Luther je rekao da bi morao zanijekati Isusa ako odustane od ove točke: "Stoga ne mogu i neću odustati od ove točke, ali uz Božju pomoć do kraja drži se za njega."

Legat je ljutito odgovorio: 'Htjeli vi to ili ne, morate danas povući ovu točku. Inače ću, samo u ovoj točki, odbaciti i osuditi sva vaša učenja."

Luther je odgovorio: »Svojom voljom u potpunosti slijedim volju GOSPODINU. Učinit će mi ono što mu je pravo u očima. I da imam stotinu glava, radije bih ih sve izgubio, nego opozvati što sam rekao o svetoj vjeri kršćanskoj.”

"Nisam došao ovamo raspravljati s vama", odgovorio je prelat. “Odustani ili se pripremi za zaslužene posljedice!” Tako je završilo prvo ročište.

Drugo ročište

Drugi sastanak održan je sutradan. Nazočili su mu mnogi visoki ljudi. Luther je skupštini pročitao izjavu u kojoj je izrazio svoje poštovanje prema Crkvi, svoju ljubav prema istini, svoju spremnost da odgovori na sve prigovore na njegovo učenje i svoju spremnost da svoja učenja podnese raznim vodećim sveučilištima na procjenu. Istodobno je prosvjedovao protiv kardinalovog zahtjeva da ga natjera da odstupi bez prethodnog dokazivanja njegove pogreške.

Legatov odgovor je bio: “Odustani, i učini to sada!” Bacio je beskrajni niz riječi preko Luthera, tako da ovaj nije mogao odgovoriti. Reformator je stoga tražio da mu se dopusti da napiše svoj odgovor na dvije optužnice koje se tiču ​​indulgencija i vjere. Molba mu je konačno uslišana.

Treće ročište

U trećem saslušanju, Luther je iznio svoj odgovor, pokazujući da se njegov stav temelji na Svetom pismu. Čvrsto je rekao da ne može odustati od istine. Legat je s prezirom dočekao Lutherovo objašnjenje. Bez prestanka je gunđao i gunđao te, kao i na prošlom ročištu, nije dopustio Lutheru da govori. S nasilnim optužbama i opetovanim pozivanjem na papinske dekrete, nastavio se držati doktrine indulgencija i pozvao Luthera da odstupi.

Legat poražen vlastitim oružjem

Reformator je konačno izjavio da će biti opozvan ako se iz samih papinskih dekreta može dokazati načelo na kojem se temelji doktrina oprosta. Svi su bili začuđeni ovim prijedlogom. Lutherovi prijatelji bili su užasnuti i zabrinuti. Legat i njegove pristaše jedva su mogli sakriti radost. Ali njihovo se veselje brzo pretvorilo u zbunjenost. Luther se suočio s kardinalom na vlastitom terenu i slomio ga.

Shvativši da su Lutherovi argumenti nepobitni, manipulirajući prelat kao da je izgubio strpljenje i ljutito je povikao: 'Odstupi ili ću te poslati u Rim, gdje će suci preuzeti tvoj slučaj. Ekskomunicirat ću tebe i sve tvoje stranačke ljude. Svakoga tko te i jednom podrži bit ću izbačen iz crkve. Za to sam dobio punu ovlast od Svete Apostolske Stolice. Mislite li da me vaši zaštitnici mogu zaustaviti? Mislite li da se papa boji Njemačke? Papin mali prst jači je od cijele Njemačke zajedno”.

“Biste li bili tako ljubazni,” odgovorio je Luther, “i proslijedite moj današnji pisani odgovor, s mojim poniznim molitvama, papi Leu X?” Arogantnim i ljutitim tonom, kardinal je odgovorio: “Odustani ili zbogom!”

povlačenje

Luther se naklonio i povukao sa svojim prijateljima dok su se kardinal i njegove pristaše zbunjeno i začuđeno pogledavali. Jer nisu očekivali ovakav rezultat. Kardinal i reformator nikada se više nisu sreli.

Spektakl koji otkriva

Lutherovi napori ovom prilikom nisu ostali bez ploda. Veliki prisutni skup imao je priliku usporediti dvojicu ljudi i stvoriti vlastito mišljenje o duhu kojim su disali te o snazi ​​i istinitosti njihovih stavova. Kakav kontrast! Reformator je bio jednostavan, ponizan i čvrst, stajao je u Božjoj moći i imao istinu na svojoj strani. Papin predstavnik, pak, bio je samodopadan, vlastan, ohol i nerazuman, te nije mogao iznijeti niti jedan argument iz Biblije, nego je strastveno vikao: "Odstupi, ili ću te poslati u Rim na kaznu !" Ipak, legata su se duboko dojmila saslušanja reformatora. Kasnije se i sam predomislio i odvratio od svojih pogrešaka.

let

Luther je ostao u Augsburgu samo nekoliko dana nakon što je završilo njegovo posljednje saslušanje kod kardinala. Prije nego što je napustio grad, međutim, napisao je pismo puno poštovanja legatu, navodeći da nema smisla da produži svoj boravak, budući da mu neće biti odobreno daljnje saslušanje osim ako ne odustane. „Stoga sam ponovno krenuo u ime Gospodina pronaći mjesto gdje ću moći živjeti u miru.“ Zaključio je potvrđujući da nije počinio nikakav zločin te se stoga nema čega bojati. Ovo pismo dao je svojim prijateljima, koji su ga nakon njegova odlaska odnijeli legatu.

Luther je zatim napustio Augsburg na konju prije zore. Njegov jedini pratilac bio je vodič kojeg je osigurao gradski ovršitelj. S mračnim slutnjama potajno se probijao mračnim i pustim ulicama grada. Oprezni i okrutni neprijatelji planirali su njegovo uništenje. Bi li ih uhvatio? Bili su to trenuci straha i usrdne molitve. Stigao je do malih vrata u gradskom zidu. Otvoreno mu je i mogao je slobodno proći sa svojim pratiocem. Kad su izašli vani, bjegunci su pojurili u galop. Uskoro su ostavili grad daleko iza sebe. Sotona i njegovi izaslanici bili su poraženi. Čovjek za kojeg su mislili da ima svoju moć pobjegao je poput ptice iz ptičje mreže.

Znakovi vremena, 12. srpnja 1883