Holokaust i naša odgovornost: Razmjeri užasa

Holokaust i naša odgovornost: Razmjeri užasa
Spomenik ubijenim Židovima Europe u blizini Brandenburških vrata u Berlinu. Pixabay - Regina Basaran

Što danas može učiniti naše pokajanje. Autor: Kai Mester

Uvijek iznova nailazim na nerazumijevanje mladih Nijemaca o kompleksu krivnje s kojim mnogi njihovi sunarodnjaci gledaju na prošlost. Čovjek bi se želio osloboditi toga i - posebno s obzirom na izraelsku politiku naseljavanja i odnose s Palestincima - dopustiti da mirne savjesti pokazuje antiizraelsko ponašanje.

Tvrdi se da su neke stvari o nacistima i holokaustu preuveličane gledajući unatrag. Obilježavanje holokausta koristi se kao psihološko sredstvo pritiska da se ozakone sadašnji zločini koje je počinio Izrael.

Najnoviji podaci o nacističkim logorima i getima u Europi

Geoffrey Megargee i Martin C. Dean radili su na višetomnoj enciklopediji logora i geta u nacističkoj Njemačkoj i drugim nacističkim teritorijima između 1933. i 1945. Njihove su studije pokazale da bi broj logora i njihovih zatvorenika mogao biti daleko veći nego što se prije pretpostavljalo . Napravili su popis od 42.500 logora i geta u Europi, a broj logoraša i stanovnika procjenjuju na 15 do 20 milijuna.

Martin Dean sumnja da su mnogi Nijemci bili neupućeni u te stvari, kao što se često tvrdilo nakon rata. “U Njemačkoj doslovno niste mogli ići bilo gdje, a da ne naiđete na prisilni radni logor, logor za ratne zarobljenike ili koncentracijski logor. Bili su sveprisutni.« (citirano u New York Times, 1. ožujka 2013.)

Zatim su tu bile mobilne plinske komore. U samo mjesec dana tri takva kamiona ubila su 97.000 ljudi, uglavnom Židova i "Cigana" (Kogon, Langbein, Rueckerl, Nacistička masovna ubojstva: dokumentarna povijest uporabe otrovnog plina; (1993.) New Haven, CT: Yale University Press).

Je li kolektivno pokajanje biblijsko?

Zločini ovoga vremena toliko su razorni i šokantni da bi zapravo svaki Nijemac koji vjeruje Bibliji morao priznati grijeh u smislu Daniela: »Griješili smo, činili smo zlo i postupali bezakono; pobunili smo se i odstupili od tvojih zapovijedi i tvojih uredbi! Niti smo slušali tvoje sluge, proroke, koji su u tvoje ime govorili našim kraljevima, našim knezovima, našim očevima i svemu narodu zemlje. Mi, Jahve, crvenimo se, naši kraljevi, naši knezovi i naši oci, jer smo ti sagriješili!« (Daniel 9,5:6.8-XNUMX)

Tako je Daniel molio, iako on sam vjerojatno nije bio kriv ni za jedan od ovih grijeha. "Noa, Daniel i Job" (Ezekiel 14,14.20) pripadali su likovima prije dolaska Mesije čija je pravednost bila nenadmašna. Daniel je bio vrlo mlad kad je odveden u babilonsko sužanjstvo, no ipak se osjećao odgovornim za grijehe svojih očeva, kraljeva i prinčeva.

Kolektivno pokajanje čini čuda

Tako se i mi možemo osjećati odgovornima za grijehe svojih pradjedova i državnika i poput Daniela moliti Boga za oproštenje. Jer ovo je najučinkovitija metoda oslobađanja od duha u kojem su počinili svoje grijehe. Umjesto toga, obuzima nas duh milosrđa koji čezne da bude blagoslov za one ljude koji su među nama Nijemcima posebno patili u holokaustu: Židove, Slavene, Sinte i Rome, ljude tamne kože, invalide i psihički bolesnici, homoseksualci, Jehovini svjedoci, reformatorski adventisti itd.

Njemački, europski ili kozmopolitski?

Suočen s događajima holokausta rano u školi, veći dio svog života nikad se nisam osjećao kao Nijemac, već kao Europljanin ili građanin svijeta. No kad smo počeli planirati naš boravak u Boliviji, shvatio sam da je osvajanje Južne Amerike od strane španjolskih konkvistadora bilo jednako užasno kao i holokaust. Stoga je također teško biti sretan što smo Europljanin.

Najgori zločin svih vremena?

Konačno, postajemo svjesni da je svatko od nas bio uključen u najgori zločin na zemlji, koji je uzgred počinjen i nad jednim Židovom: razapinjanje jedinorođenog Sina Božjeg na križ. Zašto smo bili uključeni u ovaj zločin? Jer "križ otkriva našim otupjelim osjetilima bol koju je grijeh nanio srcu Božjem od svog prvog pojavljivanja." (Obrazovanje, 263; vidjeti. obrazovanje, 263) Svakim smo grijehom Isusa razapeli.

Gdje je naše suosjećanje i žaljenje? Gdje je milosrđe kojim žalim Židove i druge žrtve i manjine? Gdje je moja ljubav prema Mesiji kojeg sam razapeo? Gdje je moja čežnja da Bogu više ne nanosim zlo nego da budem "očišćen od grijeha" jer slobodno odlučujem "patiti u tijelu" (1. Petrova 4,1)?

"Izaberi siromaštvo, odvojenost od prijatelja, gubitak, ukor ili bilo koju drugu nevolju radije nego da zagadiš svoje srce grijehom!" (Svjedočanstva o seksualnom ponašanju, 105) »Čuvaj duh koji više voli trpjeti nego griješiti!« (Krist pobjedonosni, 94)

Schreibe einen Kommentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.

Slažem se s pohranom i obradom mojih podataka prema EU-DSGVO i prihvaćam uvjete zaštite podataka.