Što vam čini katastrofa u istočnoj Turskoj? Autor: Kai Mester

Vrijeme čitanja: 8 minuta

Nedavni potres u Turskoj potresa svakoga tko ga iole istražuje. Toliko mrtvih! toliko patnje

Katastrofe tjeraju na razmišljanje, uvijek su izazivale buđenje u povijesti. Ovisno o težini nesreće, postavljaju se više i dublja pitanja ili se propituje i eventualno korigira vlastiti stil života.

Uzroci potresa

Za ateiste, potres je jednostavno rezultat pomicanja tektonskih ploča. Međutim, religiozni ljudi također vjeruju u duhovne razloge, na primjer povezanost između pohlepnog načina života stanovnika ovog planeta, koji utječe na cijeli njegov ekosustav.

Razmišljajući u biblijskom smislu, kakvu ulogu igra Bog u takvim katastrofama? Šalje li je on? Pravi li ih? Odobrava li? Dopušta li joj? Ili se nezainteresirano povukao?

Biblija također govori o Božjem neprijatelju, njegovom protivniku kao o đavlu (zbunjivaču) i Sotoni (optužitelju). Prikazan je kao izvorni lažac i izvorni ubojica (Ivan 8,44), kao razarač i donositelj katastrofa.

Potresi u svjetonazoru adventista sedmog dana

Adventisti također vide vezu između katastrofa, Boga i Sotone. Evo nekoliko izjava njihove suosnivačice i komentatorice Biblije Ellen White kao primjera:

“Sotona ima kontrolu nad svima koji nisu posebno zaštićeni od Boga. Nekima daje prednost za ostvarenje svojih planova, druge dovodi u nevolju i tjera ih da vjeruju da ih Bog posjećuje. Iako se ljudima predstavlja kao veliki liječnik koji može izliječiti sve njihove bolesti, on zapravo donosi bolesti i nesreću sve dok se cijeli gradovi ne pretvore u ruševine. On je već na poslu. U tragedijama i katastrofama na kopnu i moru, u velikim požarima, u tornadima i tučama, u uraganima, poplavama, uraganima, tajfunima, tsunamijima i potres, na svakom mjestu i u tisuću oblika Sotona koristi svoju moć. On pomete žetvu koja sazrijeva, a za njim slijede glad i bijeda. Zaprlja zrak i tisuće poginu. Te nevolje su sve češće i katastrofalne. Uništenje će utjecati na ljude i životinje.« (velika polemika, 590)

“Četiri moćna anđela još uvijek drže četiri vjetra zemlje. Teror i razaranje još ne smiju doći do punog razmjera. Nesreće na kopnu i moru, sve veći gubitak života od oluja, lošeg vremena, prometnih nesreća i velikih požara, strašne poplave, potresi i vjetrovi ujedinit će narode u smrtonosnoj borbi. Ali cijelo vrijeme, anđeli drže četiri vjetra i zabranjuju Sotoninoj strašnoj moći da iskali svoj puni gnjev. Najprije se Božjim slugama mora staviti pečat na njihova čela.« (Pregled i Glasnik, 7. lipnja 1887.)

»Elementi sila prirode – potres, oluje i politički nemiri - kontroliraju ih četiri anđela. Ovi vjetrovi su pod kontrolom sve dok Bog ne dopusti da ih oslobodi.« (Svjedočanstva ministrima, 444)

„Sotona je doveo do propasti naših praroditelja, donio je grijeh i smrt u svijet i donio propast mnoštvu ljudi svih dobi, zemalja i kultura. On je svojom moći vladao gradovima i narodima sve dok njihov grijeh nije zapalio gnjev Božji, koji ih je kaznio vatrom, vodom, potres, mač, glad i kuga uništeni.« (Pregled i Glasnik, 28. srpnja 1874.)

Tradicionalni kršćanski dualizam

Mogao bi se odmah steći dojam da potresi ponekad dolaze od Sotone, a ponekad od Boga, kao u ratu između dva grčka boga. Zapravo, ovo dualističko shvaćanje uvuklo se u kršćanstvo. U tradicionalnom kršćanskom jeziku o đavlu se ponekad govori kao da je gotovo jednako sveprisutan, sveznajući i svemoguć kao Bog, naravno samo u ograničenoj mjeri, ali ipak. Na primjer, mnogi kršćani govore kao da se svakodnevno bore sa Sotonom.

Zlo nije božansko

Pritom zaboravljaju da Biblija Sotonu predstavlja kao stvorenog anđela palog u grijehu, vezanog vremenom i mjestom. Samo kroz ogromnu vojsku anđela koji ga prate i zovu se demoni, on može djelovati u svim krajevima zemlje.

Sotona je dakle ovisan o Bogu. Nije mogao živjeti ni sekunde bez njega. Bez njega - koliko god to okrutno zvučalo - nedostajalo bi mu snage da ubija, inteligencije da laže.

Božja zamršena suradnja sa zlom

Stoga ne čudi što Biblija katastrofe osvjetljava s dvije strane: sa strane Sotone, koji se mora smatrati glavom i nalogodavcem svega zla, i sa strane Boga, koji preuzima odgovornost jer Sotonu vidi kao njezina tvorca. a Sustainer daje tu slobodu, koju biblijski pisci zatim nazivaju Božjim gnjevom.

Jer ako se čovjek toliko dugo opire Božjem udvaranju i tako jasno staje na stranu zla, onda Bog poštuje tu odluku. No, tek nakon što je pokušao sve što može bez nasilja i manipulacije doći do ljudskog srca. Niti Bog pribjegava mjerama u kojima bi njegove sposobnosti, koje su mnogo puta superiornije od onih njegovih protivničkih anđeoskih stvorenja, došle u igru. Na kraju krajeva, priroda zla bi trebala samu sebe razotkriti i uništiti tako da se njegovo ružno lice nikada više ne pojavi u svemiru.

Ljubavni bijes, što je to?

Gnjev Božji opisuje koliko je okrutno za Božja stvorenja kada se Njegov duh i život udalje od njih. Gnjev Božji opisuje koliko je duboko emotivan, bolan i tužan trenutak za Boga kada daje prostora zlu i svim njegovim posljedicama. Gnjev Božji opisuje Božju nesposobnost da odvrati svoj pogled ili pusti svoja stvorenja dok ih grijeh uništava i katastrofa se spušta na njih. On je vrlo usko povezan s njima kao njihov stvoritelj i mora svjesno dopustiti, dopustiti, odobriti svaku bol. Kuran dopušta Bogu da kaže da je bliži čovjeku od njegove karotidne arterije (Qaf 50,16:54,6). Prikladna slika! Jer svaki dah, svaku tjelesnu funkciju Bog trajno održava na životu (Psalam 1; 6,13. Timoteju XNUMX).

Slika oca u Turskoj, koji ni nakon njene smrti ne želi ispustiti ruku svoje pokopane kćeri, obišla je svijet. To opisuje Božje osjećaje. On je tako blizak sa svakim svojim stvorenjem, živim i mrtvim, onima koji žele i koji će živjeti s njim zauvijek i onima koje će zauvijek izgubiti dok za njega ne budu samo uspomene.

Ovaj odraz u meni pokreće tri oblika čežnje:
Čežnja da u svakoj životnoj situaciji budem svjestan Božje blizine, da nikada krivo ne protumačim njegove najbolje nakane prema meni i mojim bližnjima (prijatelju i neprijatelju), nikada se od njega ne udaljim ni milimetra.
Čežnja za životom kao utjeha Bogu i bližnjemu; čak i ako mogu učiniti relativno malo, onda mogu učiniti najviše što je moguće, također za mnoge žrtve nesreće.
Čežnja da se drugim ljudima pokaže pravi Božji motiv, da im se pomogne da vide u Njegovo srce.