Krvoproliće u Edomu. Autor: Kai Mester

Vrijeme čitanja: 10 minuta

Svatko tko pročita sljedeći odlomak iz teksta proroka Izaije osjećat će se kao da je stigao u Stari zavjet. No je li moguće da ga svi prvo čitaju kroz prizmu vlastitog iskustva s ljutitim ljudima? Kroz objektiv vlastitih strahova?

Tko je onaj što dolazi iz Edoma u crvenim haljinama iz Bosre, tako ukrašen svojim haljinama, hodajući u svojoj velikoj snazi? „Ja sam koji govorim u pravdi i moćan sam pomoći.“ Zašto je tvoja haljina tako crvena, je li tvoja odjeća kao u tijeska? »U vinsku prešu ušao sam sam, i ne bijaše nikoga među narodima sa mnom. Smrvio sam ih u svom gnjevu i zgazio ih u svom gnjevu. Njezina je krv poprskala moju odjeću, a ja sam zaprljao cijeli ogrtač. Zato što sam planirao dan osvete; došla je godina da otkupim svoje. I pogledao sam oko sebe, ali nije bilo pomagača, i bio sam užasnut da mi nitko ne pomaže. Tada mi je morala pomoći moja ruka, a pomogao mi je i moj bijes. I ja sam u gnjevu svome pogazio narode i gnjevom svojim ih opio i krv njihovu prolio na zemlju.” (Izaija 63,1-5)

Je li to ljuti Bog kojemu je većina ljudi okrenula leđa? Neki su postali ateisti ili agnostici. Drugi svoje štovanje usmjeravaju na Isusa kao blagog Boga Novoga zavjeta ili Mariju kao suosjećajnu majku koja je, prema crkvenoj predaji, još uvijek živa i prima molitve vjernika.

Ali što Novi zavjet kaže o ovom odlomku?

Vidio sam nebo otvoreno; i gle bijelog konja. A onaj koji je sjedio na njemu zvao se Vjerni i Istiniti, i on sudi i bori se po pravdi. Oči su mu kao plamen ognjeni, a na glavi mu mnoge krune; i imao je napisano ime koje nitko nije znao osim njega samog.I bio je odjeven s ogrtačem umočenim u krv, a ime mu je: Riječ Božja. A vojske na nebu su ga slijedile na bijelim konjima, obučene u bijelu čistu svilu. A iz njegovih usta izlazio je oštar mač da njime pobije narode; i vladat će njima palicom željeznom; i gazi tijesak pun vina Božjega ljutoga gnjeva, Svemogući, i ima napisano ime na svojoj haljini i na bedru: Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. (Otkrivenje 19,11:16-XNUMX)

I anđeo je spustio svoj nož za rezidbu na zemlju i odrezao grožđe sa loze zemlje i bacio ih u veliku tijesak Božjeg gnjeva. I tijesak se gazio izvan grada, a krv je tekla iz tijeska za vino do uzdi konja, tisuću i šest stotina stadija (oko 300 kilometara). (Otkrivenje 14,19:20-XNUMX)

Dvije scene opisane u vezi s približavanjem Mesijinog povratka na naš planet. Dakle, Božji je gnjev vrlo stvaran i Bog zapravo pokreće prešu za vino preko svog Mesije osobno.

Ali je li možda ovdje u pitanju nešto mnogo dublje i čišće od misli o osveti? Za mnoge ljude ljutnja znači mržnju, gubitak kontrole, pretjerivanje, okrutnost. Ljutiti muči svoju žrtvu i pritom nalazi zadovoljstvo.

Jakovljevo proročanstvo o Judi sasvim je drugačije: »Žezlo Judino neće se odmaknuti, ni vladarski štap od njegovih nogu, dok ne dođe onaj koji ga posjeduje, i narodi će se prionuti uz njega. Svoju će magaricu privezati za lozu, a svoje magarce za plemenitu lozu. Oprat će svoju haljinu u vinu i svoj ogrtač u krvi grožđa.« (Postanak 1:49,10-11) Zvuči vrlo pozitivno!

Našao sam neke izjave Ellen White o Isusu koji sam gazi tijesak. Želio bih ih vidjeti s vama sada:

Isus je gazio tijesak kad je bio dijete

»Kroz djetinjstvo, mladost i muškost Mesija je otišao sam. U svojoj čistoći, u svojoj vjernosti ušao samo on preša za vino patnje; a među ljudima nije bilo nikoga s njim. Ali sada smo blagoslovljeni što možemo sudjelovati u radu i nalogu Pomazanika. Možemo nositi jaram s njim i raditi zajedno s Bogom.« (Znakovi vremena, 6. kolovoza 1896., paragraf 12)

Isus nam je rekao: »Tko vidi mene, vidi Oca.« (Ivan 14,9) Čini se da Božje gnjevno gaženje vina ima više veze s patnjom nego s mržnjom. Isus je patio od grijeha svojih bližnjih – i to ne samo zato što su ga odbacivali, smijali mu se i tlačili ga, nego zato što je suosjećao s njima kao da je bio u njihovoj koži i da je sam počinio njihove grijehe. Preuzeo je njihovu krivnju na sebe i radio za njihovo oslobođenje.

...kada je započeo svoju službu

»Postio je četrdeset dana i četrdeset noći i izdržao najžešće napade sila tame. Sam je gazio novinare, i nije bilo čovjeka s njim (Izaija 63,3:XNUMX). Ne za sebe nego kako bi mogao prekinuti lanac, koji ljude veže kao robove Sotoni. (Amazing Grace, 179.3)

Bog neće ustuknuti pred samoodricanjem i samožrtvom kako bi zlo nadvladao dobrim. Pa zar je Božji gnjev njegov strasni žar, njegova vruća ljubav, koja hoće svakog čovjeka spasiti od grješnika i grješnika i strada nevjerojatno ondje gdje se čovjek ne može spasiti?

Isus je gazio tijesak u Getsemaniju

'Naš Otkupitelj ušao sam u vinsku prešu, a od svih ljudi nitko nije bio s njim. Anđeli, koji su izvršili volju pomazanika na nebu, htjeli bi ga utješiti. Ali što oni mogu učiniti? Takva tuga, takva agonija su izvan njihove mogućnosti ublažavanja. Nikad nemaš osjetio grijehe izgubljenog svijeta, i sa čuđenjem vide svog voljenog gospodara oborenog tugom.” (Odjek Biblije, 1. kolovoza 1892., stavak 16)

Dakle, je li Božji gnjev duboka tuga, duboka muka, najdublja samilost kakvu je Isus doživio u Getsemaniju? Ali takva depresija ne čini Boga ravnodušnim, povučenim, samosažaljivim, nesposobnim djelovati. Do zadnjeg trenutka daje grješnicima trajni dah života, pušta njihova srca da kucaju, da im mozak radi, daje im vid, govor, snagu mišića, pokušava ih potaknuti da se okrenu, čak i ako sve koriste jedni protiv drugih u najgoroj okrutnosti i to dovodi do krvoprolića dolazi. On sam prvi i najviše "krvari".

"Proročanstvo je objavilo da je 'Moćni', Svetac s planine Paran, gazi sam prešu za vino; s njim 'nije bilo nikoga od naroda'. Vlastitom rukom donio je spas; one je bio spreman na žrtvu. Zastrašujuća kriza je prošla. The Muke koje je samo Bog mogao podnijeti, Mesija je rodio [u Getsemaniju].« (Znakovi vremena, 9. prosinca 1897., stavak 3)

Gnjev Božji je spremnost na žrtvu, nadljudsko podnošenje muka koje je Isus osjetio u Getsemaniju, ali koje su mu slomile srce na križu. »Srdžba ljudska ne čini ono što je pravo u očima Božjim.« (Jakov 1,19) Bog će kao svoje zapečatiti samo one ljude koji »uzdišu i jadikuju zbog svih gadosti« (Ezekiel 9,4), one u Jeruzalemu - njegovoj zajednici, da njegovom svijetu - dogoditi. Jer oni su ispunjeni Njegovim Duhom, doživljavaju božanski gnjev, jedno su s Božjim osjećajima: samo suosjećanje, samo strastvena nesebična spasiteljska ljubav.

... i na Kalvariji

»Prešu za vino šutnuo je sasvim sam. Nitko od ljudi nije stao uz njega. Dok su vojnici obavljali svoj strašni posao i on trpio najveće muke, molio je za svoje neprijatelje: 'Oče, oprosti im; jer ne znaju što čine!’ (Luka 23,34:XNUMX) Taj zahtjev za njegove neprijatelje obuhvatio cijeli svijet i zatvori svakog grješnika do kraja vremena a." (priča o iskupljenju, 211.1)

Nitko nam nije jasnije pokazao Božje oproštenje od Isusa, Njegove Riječi koja je postala tijelom, Njegova Misao postala čujna. U svom srcu, Bog je oprostio svakom grešniku jer je to njegova priroda. Njegova spremnost da oprosti ne prestaje. Njegova je granica dosegnuta samo tamo gdje grešnik ne želi imati ništa s tim ili traži oslobađajuću presudu koja ne mijenja njegovo srce. A upravo takva spremnost na oprost najviše pati, potičući najvišu razinu spasilačkih napora, kao da netko usmjerava sve smrtonosnije vodene mase u takve kanale da su oni koji su voljni spašavati zaštićeni i toliki spasiteljiunspremni koliko god je moguće da ipak budu spašeni. Bog to čini uz veliku žrtvu.

“Kao što su Adam i Eva bili protjerani iz Edena zbog kršenja Božjeg zakona, tako je i Mesija trebao patiti izvan granica Svetišta. Umro je izvan logora u kojem su pogubljeni zločinci i ubojice. Tamo je sam ušao u tijesak patnje, snosio kaznukoji je trebao pasti na grješnika. Kako su duboke i značajne riječi: 'Krist nas je otkupio od prokletstva zakona postavši nam prokletstvom.' Izašao je izvan tabora, pokazujući da njegov život ne samo za židovsku naciju, već za cijeli svijet dali (Instruktor za mlade, 28. lipnja 1900.).« (Komentar Biblije adventista sedmog dana, 934.21)

Kalvarija je bila najveća Božja žrtva. U svome sinu otac je iz prve ruke doživio sudbinu bezbožnika, da tako kažem. Nijedan grešnik ne može s pravom tvrditi da je u jadnijem položaju pred Bogom. Naprotiv: nijedno stvorenje - čak ni Sotona - nije u stanju izmjeriti i osjetiti posljedice svih pojedinačnih grijeha u svim aspektima u svom ograničenom umu. To može samo svemogući, sveznajući i sveprisutni Bog.

'Otkupitelj ušao sam u tijesak patnje, a među svim ljudima nije bilo nikoga s njim. A ipak nije bio sam. Rekao je: 'Ja i moj otac smo jedno'. Bog je patio sa svojim sinom. Čovjek ne može shvatiti žrtvu koju je beskonačni Bog podnio predajući svoga Sina sramoti, mukama i smrti. Ovo je dokaz za bezgranična ljubav Očeva prema ljudima.” (Duh proroštva 3, 100.1)

Bezgranična ljubav, nevjerojatna patnja. Ovo su glavne karakteristike Božjeg gnjeva. Spremnost da poštuje izbore svojih stvorenja i pusti ih da bježe u svojoj propasti, čak i kanalizirajući njihovu okrutnost na načine koji dodatno poboljšavaju njegov plan spašavanja. Sve je to Božji gnjev.

Za kraj, parafraza našeg uvodnog dijela:

Tko dolazi s bojnog polja, u crvenim haljinama iz Bozre, tako nakićen u svojim haljinama, hodajući u svojoj velikoj snazi? "Ja sam koji govorim u pravdi i imam moć spasiti." “Prinosim krvavu žrtvu koju nitko ne može učiniti. Prošao sam s narodom kroz duboku patnju u svojoj strastvenoj spasiteljskoj ljubavi, poslao im svoga sina, pustio ga da sam iskusi najdublju patnju, da bih mu se ravnopravno otkrio. Ili ih je "moja krv" oslobodila starog sebe u ovoj vinskoj preši ili će ih njihov stav poricanja ubiti. U svakom slučaju, njezina krv je i moja, prejasno otkrivena u krvi mog sina. Poprskao je odjeću moga srca i zaprljao sam cijelu svoju dušu ovim događajem. Zato što sam odlučio konačno riješiti problem svojom potpunom predanošću; došla je godina za oslobađanje mojih. I pogledao sam oko sebe, ali nije bilo pomagača, i bio sam užasnut da mi nitko ne pomaže. Ruka mi je morala pomoći, a moja strastvena odlučnost stajala je uz mene. Često sam dopuštao ljudima da osjete posljedice svoje udaljenosti od Boga do gorkog kraja, bio sam toliko uznemiren i pustio sam ih da skliznu u krvoproliće koje je bila logična posljedica njihovih odluka. Jer žudim da se neki probude i spase i da tragično poglavlje grijeha konačno završi.« (Parafraza Izaije 63,1-5)

Postanimo dio pokreta kojim Bog danas želi ljudima dati taj pogled u svoje srce, kako bi se zaljubili u njegovu milosrdnu i svemoguću narav.